Sportske organizacije

Takozvani veliki sportovi, olimpijski, ujedno su i najstariji sportovi. Tehnička pravila pojedinog sporta, organizacija natjecanja, i sva sportska politika regulirana je krovnim međunarodnim sportskim organizacijama koje ujedinjuju nacionalne sportske organizacije pojedinog sporta. Tako imamo FIFA za nogomet, FIBA za košarku, IHF za rukomet, IAF za atletiku i tako dalje. Sve te sportske federacije članice se Međunarodnog olimpijskog odbora –IOC.

„Mali“ i najčešće neolimpijski sportovi nisu toliko jedinstveni po svojoj organizaciji i pravila pojedinog sporta regulirana su kroz različite sustave te imamo i različita međunarodna sportska tijela koja reguliraju određeni sport. Primjer su recimo boks, koji iako olimpijski, u svojoj profesionalnoj formi ima više federacije koja uređuju natjecananja u boksu, zatim taekwondo s dvije najpoznatije federacije ITF i WTF.

Bodybuilding je također primjer takve podjele, imamo IFBB kao krovnu bodybuildng organizaciju, ali imamo i niz privatnih organizacija poput WABBA, NABBA i ostalih.

Međunarodne sportske organizacije neolimpijskih sportova udružuju se u GAISF odnosno SportAccord koje su regulirane od strane Međunarodnog olimpijskog odbora i svi neolimpijski sportovi regulirani od strane SportAccorda sudjeluju na svjetskoj smotri sportova, nalik Olimpijskim igrama pod nazivom Svjetske igre a koje se održavaju svake četvrte godine, godinu dana poslije Olimpijskih igara. Najčešće su Svjetske igre poligon za ispitivanje budućih olimpijskih sportova.

Powerlifting je mlad sport, i također je razjedinjen kroz sportske organizacije. Najveća i najstarija powerlifting organizacija je Međunarodna powerlifting federacija – IPF (International Powerlifting Federation) i kao takva je članica SportAccorda i sudjeluje na Svjetskim igrama. Ova organizacija okuplja ujedno i  najviše powerliftera iz cijelog svijeta i stoga je konkurencija i kvaliteta natjecatelja najveća.

Pored IPF-a imamo i privatne federacije koje su proizašle iz IPF-a uslijed modifikacije nekih pravila, pa tako imamo i WPC – World Powerlifting Congress, drugu najveću i najmasovniju powerlifting federaciju, pa Global Powerlifting Committee – GPC.

Svi sportaši u Hrvatskoj imaju određena prava regulirana Zakonom o sportu koji propisuje i uvjete financiranja sporta, natjecanja, brige o sportašima…. Svaki nacionalni sportski savez svoje statutarne akte nalazi u Zakonu o sportu. Da bi pojedini sportaši mogli ostvarivati svoja prava nacionalni sportski savez mora biti član Hrvatskog olimpijskog odbora. Ta prava uključuju podršku šire zajednice, dakle, financiranje klubova s ciljem kupovine opreme, financiranje natjecatelja glede odlaska na natjecanja, sportske stipendije shodno pravilima kategorizacije sportaša, uglavnom priznanje šire društvene zajednice.

Da bi neki nacionalni sportski savez postao član HOO mora biti član i priznat od strane međunarodne krovne sportske organizacije pojedinog sporta. Za HPLS i powerlifting to je IPF, i članstvo u IPF-u je prvi preduvjet da bi powerlifting u Hrvatskoj bio tretiran kao ozbiljan sport i da bi naposljetku imao budućnost kroz podršku državnih institucija. Naravno, IPF kao takav ima svoje regule i ne dozvoljava natjecanja u drugim federacijama.

Ovim tekstom nije mi namjera diskreditirati ostale federacije nego samo upozoriti na činjenicu da rezultati i uspjesi u tim federacijama, bez obzira kakvi bili, neće biti društveno valorizirani niti podržani već se sve prepušta privatnoj inicijativi, kako u prikupljanju sredstava za bavljenje powerliftingom tako i za samu promociju i vrednovanje uspjeha.