Svjetsko prvenstvo 2013., Eger, Mađarska

Pobjede i porazi sastavni su dio sporta. Kaže jedna mudra izreka, u sportskom duhu rečena: „U porazu se ne ponizi, a u pobjedi ne uzvisi!“, te osim fizičke spreme za nastup na najvišoj sportskoj razini čovjek mora biti i psihički spreman na sve okolnosti koje ga očekuju na nekom sportskom događaju, naročito na svjetskoj razini. Pod svim tim pritiscima koje nisu sve sportske naravi, sportaš mora izvući iz sebe maksimum. Pod pritiskom ljudi pokažu od čega se u građeni, tko su i što su. U zdravom tijelu mora biti zdrav duh jer inače sve vodi razočaranju.

Mnogi hrvatski dizači s velikim ambicijama i nadama su otišli na Svjetsko prvenstvo u Mađarsku, u Eger. Mjeseci priprema i treninga, uloženi trud i volja, novac i vrijeme. Naročito novac, jer više-manje svi su se financirali iz privatnih izvora bez ikakve potpore šire društvene zajednice a čije ime i zastavu smo s ponosom nosili.

I mnogi naši dizači su bili razočarani, što iz objektivnih, što iz subjektivnih razloga. Od objektivnih razloga izdvojio bih neadekvatnu organizaciju s obzirom na broj učesnika. Imam dojam da su se organizatori malo iznenadili opsegom posla s kojim se nisu mogli nositi u cijelosti. U usporedbi s Europskim prvenstvom u Srbiji prošlo proljeće ovo prvenstvo je organizacijski na daleko nižoj razini. Osim toga, izdvajam i pristrano suđenje domaćim natjecateljima, ili onima koje su suci simpatizirali. Uz tu pristranost ide i organizacijska pristranost gdje su domaći natjecatelji popunjavali kategorije kako je nekome odgovaralo. Na samo suđenje u globalu ne smijemo imati prigovor, jest, istina je da su mnogi nezadovoljni, ali puno strožiji kriterij suđenja nego što su neki navikli nije izgovor za osobni neuspjeh.

U organizacijski propust ubrajam i „štednju“ na apsolutnim priznanjima ženama. Naime, sve žene su svrstane u jednu overall kategoriju te su na taj način mlađe i starije natjecateljice prikraćene za zaslužena priznanja.

Sve u svemu, sportski događaj godine u powerliftingu za naše dizače sa sportske strane zaslužuje najvišu ocjenu, no s organizacijske i logističke jedva prolaznu. Uz najbolju volju organizatori se nisu mogli nositi s veličinom odgovornosti.

Rezultatski naši dizači prošli su ovako:

Bench press žene:

Lorena Grcić, Nikolina Korolija, Anja Kolarić i Ružica Martinić – zlatne medalje

Bench press muški:

Jedini muškarci koji donosi medalju u Hrvatsku su Goran Karamarković s brončanom i Srećko Martinić Srele i Matej Veršec koji su osvojili srebrne medalje.

Saša Deak – 4. mjesto

Ivan Karas – 5. mjesto

Ivan Lovrić – 6. mjesto

Petar Francki – 9. mjesto

Igor Jušta, Miroslav Vlačinić i Nedjeljko Krčmar – bez plasmana

Powerlifting žene:

Lorena Grcić, Nikolina Korolija i Anja Kolarić – zlatne medalje

Powerlifting muški:

Danijel Parac, Martin Starčević,Gabriel Tkalčić – zlatna medalja
Tomislav Horvatek - srebrna medalja

Pero Prakljačić, Željimir Korolija, Siniša Knežević – brončana medalja

Vladimir Veršić, Darko Božak, Luka Kovač – 4. mjesto

Matija Videc – 5. Mjesto

Miloš Mitić, Hrvoje Sirovec, Davor Horvat – bez plasmana

Bilanca medalja je slijedeća: 10 zlatnih medalja, 3 srebrne i 4 brončane medalje. Većinu medalja donijele su djevojke i stoga je ovo prije svega uspjeh žena koje su ovim pokazale da ovo nije samo muški sport. Osim toga, ako se gleda po godinama, bez obzira na spol, većinu medalja donijeli su mladi, i stoga se ovaj nastup hrvatskih powerliftera smatra izuzetno uspješnim.