Svjetsko prvenstvo 2013., Eger, Mađarska

Pobjede i porazi sastavni su dio sporta. Kaže jedna mudra izreka, u sportskom duhu rečena: „U porazu se ne ponizi, a u pobjedi ne uzvisi!“, te osim fizičke spreme za nastup na najvišoj sportskoj razini čovjek mora biti i psihički spreman na sve okolnosti koje ga očekuju na nekom sportskom događaju, naročito na svjetskoj razini. Pod svim tim pritiscima koje nisu sve sportske naravi, sportaš mora izvući iz sebe maksimum. Pod pritiskom ljudi pokažu od čega se u građeni, tko su i što su. U zdravom tijelu mora biti zdrav duh jer inače sve vodi razočaranju.

Mnogi hrvatski dizači s velikim ambicijama i nadama su otišli na Svjetsko prvenstvo u Mađarsku, u Eger. Mjeseci priprema i treninga, uloženi trud i volja, novac i vrijeme. Naročito novac, jer više-manje svi su se financirali iz privatnih izvora bez ikakve potpore šire društvene zajednice a čije ime i zastavu smo s ponosom nosili.

I mnogi naši dizači su bili razočarani, što iz objektivnih, što iz subjektivnih razloga. Od objektivnih razloga izdvojio bih neadekvatnu organizaciju s obzirom na broj učesnika. Imam dojam da su se organizatori malo iznenadili opsegom posla s kojim se nisu mogli nositi u cijelosti. U usporedbi s Europskim prvenstvom u Srbiji prošlo proljeće ovo prvenstvo je organizacijski na daleko nižoj razini. Osim toga, izdvajam i pristrano suđenje domaćim natjecateljima, ili onima koje su suci simpatizirali. Uz tu pristranost ide i organizacijska pristranost gdje su domaći natjecatelji popunjavali kategorije kako je nekome odgovaralo. Na samo suđenje u globalu ne smijemo imati prigovor, jest, istina je da su mnogi nezadovoljni, ali puno strožiji kriterij suđenja nego što su neki navikli nije izgovor za osobni neuspjeh.

U organizacijski propust ubrajam i „štednju“ na apsolutnim priznanjima ženama. Naime, sve žene su svrstane u jednu overall kategoriju te su na taj način mlađe i starije natjecateljice prikraćene za zaslužena priznanja.

Sve u svemu, sportski događaj godine u powerliftingu za naše dizače sa sportske strane zaslužuje najvišu ocjenu, no s organizacijske i logističke jedva prolaznu. Uz najbolju volju organizatori se nisu mogli nositi s veličinom odgovornosti.

Rezultatski naši dizači prošli su ovako:

Bench press žene:

Lorena Grcić, Nikolina Korolija, Anja Kolarić i Ružica Martinić – zlatne medalje

Bench press muški:

Jedini muškarci koji donosi medalju u Hrvatsku su Goran Karamarković s brončanom i Srećko Martinić Srele i Matej Veršec koji su osvojili srebrne medalje.

Saša Deak – 4. mjesto

Ivan Karas – 5. mjesto

Ivan Lovrić – 6. mjesto

Petar Francki – 9. mjesto

Igor Jušta, Miroslav Vlačinić i Nedjeljko Krčmar – bez plasmana

Powerlifting žene:

Lorena Grcić, Nikolina Korolija i Anja Kolarić – zlatne medalje

Powerlifting muški:

Danijel Parac, Martin Starčević,Gabriel Tkalčić – zlatna medalja
Tomislav Horvatek - srebrna medalja

Pero Prakljačić, Željimir Korolija, Siniša Knežević – brončana medalja

Vladimir Veršić, Darko Božak, Luka Kovač – 4. mjesto

Matija Videc – 5. Mjesto

Miloš Mitić, Hrvoje Sirovec, Davor Horvat – bez plasmana

Bilanca medalja je slijedeća: 10 zlatnih medalja, 3 srebrne i 4 brončane medalje. Većinu medalja donijele su djevojke i stoga je ovo prije svega uspjeh žena koje su ovim pokazale da ovo nije samo muški sport. Osim toga, ako se gleda po godinama, bez obzira na spol, većinu medalja donijeli su mladi, i stoga se ovaj nastup hrvatskih powerliftera smatra izuzetno uspješnim.

Izvor snage

"... bitno je da čovjek, kao osoba koja trenira, ode iz teretane s feelingom iznutra, da je dao sve od sebe, da je nadmašio sebe i da je nadasve zadovoljan time.

Cilj treninga jest to zadovoljstvo i ispunjenje, to je rađanje unutarnje snage koja kasnije rađa fizičku i tako redom. 

Bez tog zadovoljstva trening je obični šljakeraj, odrađivanje, a ovako postaje zabava. 

Jednom je Konfucije rekao: Izaberi posao koji voliš i nikad više nećeš morati raditi, a ja mu odgovaram: izaberi trening koji te oduševljava i više ne treniraš nego rasteš, i psihički i fizički, snagom iznutra i izvana. ..."

Ibuprofen i pomicanje granice otkaza

U proljeće 2012. godine spremao sam se za Europsko GPC prvenstvo u powerliftngu i bench pressu. Tijekom priprema ozlijedio sam rame, točnije dogodila se blaža povreda rotatorne manžete. Bol je bila takvog intenziteta da nisam mogao ruku podići iznad glave bez bolne grimase na licu, sve vježbe koje su zahtjevale dizanje ruke iznad glave bile su za mene zabranjene. Povredu sam pokušao sanirati voltaren gelom i 3x400mg na dan ibuprofena.

Na dan natjecanja, nekoliko sati prije bench pressa popio sam 800mg ibuprofena i na službenom dizanju bez problema podigao 130kg u bench pressu. To je jedan od najvećih osobnih liftova u zadnje dvije godine. 

Znakovito je da kod bencha, prilikom spuštanja utega na prsa, dolazi do boli u ramenom pojasu i to me psihički destabilizira te mi je svojevrsna kočnica. Nedavno, krajem lipnja, na natjecanju u Đurđevcu popio sam 600mg ibuprofena zbog glavobolje. I podigao sam 132.5kg.

Pitam se ima li ibuprofen kakav utjecaj na sposobnost maksimalnog dizanja, odnosno na pomicanje granice otkaza? Otkaz mišića prati i bol mišića, prevladavanje te boli nadilaženje je granice sposobnosti.

A što je ibuprofen po kemijskom sastavu? 

"Ibuprofen (skraćeno od starije nomenklature: izo-butil-propan-fenolska kiselina) je lijek koji spada u grupu nesteroidnih antiupalnih lijekova, prvobitno distribuiran kao Brufen, a kasnije pod mnogobrojnim trgovačkim nazivima. Koristi se za ublažavanje simptomaartritisa, primarne dismenoreje (bolne menstruacije), groznice, te kao analgetik, naročito kada je prisutna i upalna komponenta. " Wikipedia

Dakle, hipotetski pretpostavljam, i laički, kao nekemičar pokušavam zaključiti da možda ibuprofen kao analgetik djeluje i na osjet boli kod dizanja utega, odnosno pomiče onu neurološku barijeru koja spriječava mišić da odradi toliko koliki mu je kapacitet.

U prilog tome idu i neka znanstvena istraživanja:
http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/12580656

" The results of this study reveal that intake of ibuprofen can decrease muscle soreness induced after eccentric exercise but cannot assist in restoring muscle function."

http://sportsmedicine.about.com/od/medicationanddrugs/a/NSAID_endurance.htm

"One study concluded that taking 400 mg ibuprofen four hours before exercise reduced the perception of muscle soreness but didn’t actually prevent muscle cell injury as which indicated by creatine kinase, a protein found inside muscle cells that is released when they are injured."


Dakle, iz iskustva mogu reći da 400-800mg ibuprofena par sati prije napora pomiče granicu boli, ali ne i moguća oštećenja mišićnog tkiva kojima je signal boli zapravo alarm upozorenja, pogotovo kada se ide iznad osobnog rekorda.