Igranje na klupi

Bez imalo razmišljanja i analize možemo reći da je potisak s klupe, odnosno bench press najpopularnija teretanska vježba i najpopularnija disciplina powerliftinga. Bench press je mjerilo snage cijelog tijela u razgovorima u teretani, ne pita se uzalud: Koliko dižeš u benchu? No, možemo li bench press učiniti još popularnijim, dostupnim svim benčerima, bez obzira na težine koje se benčaju?

Može li bench press postati sport sa svim čarima?

Pogledajmo malo što krasi svaki sport: zanimljivost i nepredvidljivost su odlike igre kao takve, stoga sport mora biti igra. A svaka igra održava život, i životne okolnosti. U životu mnogo ovisi i o sreći, i zato sport mora imati elemente sreće. I konačno, sport mora imati svoju posebnost, ono što ga čini različitim od ostalih sportova.

Zašto su neki sportovi toliko zanimljivi ljudima? 

Zato jer imaju sve te nabrojane elemente: igru, element sreće i nepredvidljivosti i svoje posebnosti.

U sportu, kao što znamo, ne pobjeđuje uvijek najjači, najbolji, čak niti najspremniji. Sjećate se izreke Garya Linekera: „Nogomet je igra s jednom loptom i dvije jedanaestorice u kojoj uvijek pobjeđuju Nijemci!“ Bolji poznavatelji nogometa znaju zašto se tako kaže. Brazil je igrao često najbolji nogomet, no nije uvijek bio prvak svijeta. Sjetimo se i Barcelone, Manchestera, Reala, jesu li uvijek bili prvaci kad su bili najjači u Europi?

Može li powerlifting postati takav?

Može li, za početak, samo bench press postati nepredvidljiv? Koliko su benčeri spremni na arenu, na koloseum, na gladijatorsku borbu, jedan na jednoga, čovjek na čovjeka?

Bench press Cup je sasvim nova vrsta natjecanja gdje će se benčeri sukobiti slučajnim odabirom jedan protiv drugoga u kup sustavu natjecanja, jedan na jednoga, snaga na snagu. Pobjeđuje onaj s boljim omjerom podignute težine i vlastite težine. U svakom daljnjem stupnju natjecanja protivnik se također bira slučajnim odabirom ali svakim dizanjem natjecatelj mora povećavati početnu težinu, sve do finala i konačnog obračuna dvojice najjačih, s najboljim osjećajem za taktiku, i procjenom vlastite snage. Ovo natjecanje doista je predviđeno samo za najhrabrije i najjače benčere kod nas. Osim toga, bitan element je i taktika i igranje sa svojom i tuđom srećom. Dakle, i inteligencija će biti potrebna u ovom nadmetanju. Možemo zaključiti da je ovo natjecanje za hrabre, snažne ali i pametne benčere, nije uvijek bitna sirova snaga, ponekad David pobjeđuje Golijata.

Sport kao način života

Poznata pjesma rock grupe „The Godfathers“ glasi: Birth, school, work, death.

Dakle, rodi se, pohađaj školu do stupnja do kojeg imaš mogućnosti, zaposli se i radi, i umri. I naravno, usput obavezno plaćaj poreze.

Možemo li tu išta promijeniti?

U pogledu rođenja zasigurno ne, u pogledu škole djelomice ne jer smo primorani ići u školu koju nam roditelje odrede. Tek kasnije imamo mogućnost određenog biranja kako ćemo i gdje što naučiti a što bi nam koristilo u trećoj fazi, u poslu. To je jedina oblast života koju možemo mijenjati. 

Kineski filozof Konfucije je rekao:

„Izaberi posao koji voliš i više nikada nećeš morati raditi.“

Takvim izborom ujedno posao pretvaramo u zabavu, a zabavu u posao. Lako je to reći, ali je teže ostvariti. 

U moru šumova raznih informacija kako pronaći i shvatiti onu koja nam govori što je to, koji je to posao koji volimo, koji istinski odražava i izražava ono što jesmo. Netko će reći: Barem je to lagano, jer svatko zna kada nešto voli a kada nešto ne voli!

No, začudili biste ste kako je to teško izabrati. Danas volim raditi ovo, sutra ono, danas me ispunjava fotografiranje, a sutra alpinizam. Sklad između onoga što nas ispunjava i koliko to vrijedi na tržištu jest u stvari ono što tražimo. Posao, aktivnost koju obavljamo ujedno mora biti ispunjavajuća i zabavna, a ujedno nam treba osigurati sredstva za život. Mi tražimo sklad po ovom pitanju.

Je li uopće taj sklad moguć?

Da bismo pronašli i prepoznali sklad moramo biti usklađeni, vrlo jednostavno. Slično prepoznaje slično po zakonu rezonancije i čovjek koji je u kaotičnom stanju, kako iznutra tako i izvana, neće biti u mogućnosti prepoznati znakove sklada i kada mu se pojave pred nosom. Doduše, ne mora se biti u stanju općeg kozmičkog sklada i poretka, dovoljan je tek tračak usklađenja iznutra koji će nam pokazati pravi put. A tada, kada zakoračimo na put sklada i harmonije možda otkrijemo da ono za čime tragamo nije daleko od naših očiju, da je posao koji nas ispunjava upravo taj kojeg radimo, da je život o kojem sanjamo upravo život koji živimo. Možda ćemo putem usklađenja otkriti nove staze, tko to zna, bitno je krenuti i ne tapkati na mjestu. Netko jednom reče: Kada stanem tada propadam, i doista je to tako. Čovjek koji se miri sa sudbinom i svojim stanjem istog trena počinje propadati, po svim razinama, a onaj čovjek koji stremi naprijed, taj čovjek ruši prepreke i granice, gradi nove svjetove.

Današnji način života čovjeka tjera upravo na drugačiji put, bolje rečeno da održanje statusa quo, na održanje nesklada i disharmonije. Ne čudi stoga sve veća zainteresiranost ljudi za rekreacijom, da svoje slobodno vrijeme posvete samima sebi, i da se dovedu u red, da napune baterije. I sama riječ rekreacija asocira na tu ljudsku potrebu da se ponovno stvori, ponovno ujedini u sklad. Riječ rekreacija proizlazi iz latinskog riječi i mogla bi se prevesti kao 'ponovno stvoriti'. Pitamo se što to čovjek u sebi mora ponovno stvoriti?

Najčešći oblik rekreacije je bavljenje sportom, sport postaje kao ispušni ventil nagomilanih stresova tijekom dana ili tjedna. Pozitivni učinci sporta odražavaju se i na psihičko stanje pojedinca, i ta povratna sprega djeluje na daljnju potrebu za aktivnostima jer su još u antičko vrijeme govorili: „U zdravom tijelu, zdrav duh!“

Orandum est ut sit mens sana in corpore sano

"Treba se moliti za zdrav duh u zdravom tijelu"

Juvenal, (Satira X, stih 356)

U antičkoj Grčkoj čak je postojao  jedan način života koji se naziva kalokagatija, riječ koju je danas teško prevesti jer taj pojam ne označava i opisuje samo neku aktivnost nego cjelokupni pristup životu, svim njegovim aspektima, od unutarnjeg života čovjeka do ponašanja čovjeka u društvu. Kalokagatija je način života koji obuhvaća tjelesne, gospodarske, sportske i etičke ideale.

Ljudsko tijelo je smatrano  odrazom duha, a sportske aktivnosti odražavale su duh pojedinca i jedinstvo s tijelom. Atletske discipline u antičkoj Grčkoj imale su za cilj veličati jedinstvo čovječjeg bića, jedinstvo duha i tijela, a kroz čovjeka i harmoniju neba i zemlje. Lakoća i igra sportskih aktivnosti u stvari su bile prezentacije igre stvaranja u svemiru.

Što je danas ostalo od temeljnog ideala sporta?

Olimpijsko geslo je citius, altius, fortius, odnosno „brže, više, jače“. Te tri riječi na moderni način opisuju i antički ideal zdravog duha u zdravom tijelu. Zdrav duh je natjecateljski nastrojen, zdrav duh ne miri se s promjenama, zdrav duh stremi naprijed i svakim danom želi više, jače, brže…zdrav duh u svakom trenu želi nadmašiti samog sebe. Cilj čovjek i jest nadići samog sebe, evoluitivna zadaća i imperativ postojanja. Tijelo postaje prezentacijska mapa duha, tijelo postaje alat izvršenja snage duha, a sport kao takav definiran određenim pravilima polje očitovanja dostignuća duha.

No, je li to tako u modernom sportu, u što se pretvara to olimpijsko geslo? U brže, više, jače pod  svaku cijenu, pod cijenu koju diktiraju tržišni uvjeti. Sport se podijelio u profesionalni i amaterski ili rekreativni sport. 

Dok u profesionalnom sportu možemo mjeriti učinke imperativa „brže, više i jače“, u rekreativnom ili amaterskom sportu to rijetko možemo, i malo tko od rekreativaca nađe sebe i vidi svoj unutarnji napredak kroz bavljenje sportom. Kada to uspije tada rekreacija prestaje biti rekreacija, a sport postaje način života i izražavanje unutarnjih vrlina. Za razliku od profesionalnih sportaša koji od sporta žive, ovakvi pojedinci za sport žive. Velika je to razlika!